Lijep pozdrav svima!

Prvi puta pišem ovako nešto pa ne znam kako će ispasti, ali pokušat ću vam što bolje prenijeti svoje iskustvo sa ovog putovanja.

Srijeda, 21.06.2017. godine, napokon došao i taj dan, dugo iščekivano i planirano putovanje u Rumunjsku, u pohod na dvije ceste Rumunjske; Transalpina i Transvagarašan. Na taj put zajedno sa još trojicom kolega iz moto kluba (Moto klub Vinkovci), krećemo sa Yamaha Fazer 600, Yamaha FZ1, Aprilia Mana i Kawasaki ZX6R.

Poslije jutarnje kave sa članovima obitelji i prijateljima oko 10,00 sati krećemo. Planirano odredište za taj dan Targu Jiu, Rumunjska. Na putu do odredišta krećemo se autoputom kroz R. Srbiju do Beograda pa dalje preko Požarevca, te predivnom cestom sa laganim zavojima i tunelima uz rijeku Dunav do Donjeg Milanovca, koji je u blizini granice sa R. Rumunjskom. Prvo stajanje nakon nekih cca 280 km (ne računajući točenje goriva na benzinskoj postaji iza Beograda), u restoranu „Knez“, Veliko Gradište, gdje je bila odlična hrana, ugodan ambijent i uslužno osoblje.

Slika 10

Nakon ukusne punjene pljeskavice, punog stomaka krećemo dalje na put i ubrzo dolazimo na cestu uz Dunav. Cesta je dosta dobra sa laganim zavojima i kratkim tunelima, a uz sve to pratio nas je predivan pogled na rijeku Dunav. Na toj cesti svega par kilometara prije Donjeg Milanovca dogodila nam se nesreća. Došlo je do izlijetanja kolege sa Manom, gdje je on prošao samo sa par ogrebotina, a na motoru oštećuje zadnju felgu, oslonac za nogu, nožnu kočnicu i ogrebotine na viziru, deklu i plastikama.

Nakon nesreće i zapaljene cigarete za smirenje, odlučujemo nastaviti vožnju i doslovno na felgi, dolazimo u Donji Milanovac gdje tražimo majstora da nam osposobi motor za daljnje putovanje. Nailazimo na vulkanizersku radnju koja se nalazi na glavnoj cesti uz Dunav, te nam oni zovu majstora koji može riješiti naš problem. Majstor dolazi po nas i vodi nas u svoju radionu, gdje zajedno sa svojim bratom, ostavljaju posao koji su do tada radili kako bi pomogli nama. Skidaju felgu, nose felgu kod vulkanizera na demontažu gume, vraćaju se u radionu gdje ravnaju i vare felgu, farbaju te ju opet nose na montažu gume i vraćaju je na motor. U međuvremenu zavaruju i dodatni dio na nožnu kočnicu da služi svrsi.

(Ovim putem ako netko tko čita ovaj putopis, a pozna dvojicu braće, molio bih da im se još jednom zahvali na brzoj i efikasnoj pomoći te gostoprimstvu, da se jave na Facebook stranicu Moto kluba Vinkovci. Da nije bilo njih ne bismo mogli nastaviti daljnje putovanje. Dečki hvala vam još jednom i kapa do poda!)

Motor popravljen, nastavljamo daljnje putovanje, ali odlučujemo da nećemo ići skroz do Targu Jiu kako smo planirali jer smo puno vremena izgubili u Donjem Milanovcu, te bukiramo sobu za četiri osobe u mjestu Drobeta-Turnu Severin (noćenje bez doručka 10 eura po osobi) gdje dolazimo oko 20,00 sati. Motel je novije gradnje, a soba je uredna i moderno uređena.

Nakon napornog prvog dana i neplaniranih događanja bacamo se na tuširanje i nakon tuširanja sjedamo na motore i odlazimo u centar na zasluženo opuštanje uz točeno pivo. Nakon dva-tri piva, šetnje gradom, vraćamo se u sobu gdje završava naš prvi dan.

Četvrtak, 22.06.2017. godine, drugi dan, buđenje, uz kavicu bukiranje smještaja u Sibiu, koje nam planirano odredište za današnji dan. Nakon kavice spremanje pa pokret za Targu Jiu gdje stajemo na ručak prije nego što dođemo na Transalpinu. Nakon obilnog ručka, koji nismo uspjeli cijeli pojesti, a naručili smo platu za tri osobe (da smo naručili za četiri osobe ne bi nam stalo za stol), krećemo na prvu od dvije ceste zbog kojih smo došli u Rumunjsku, Transalpinu.

Dolazimo na Transalpinu, na samom početku benzinska postaja gdje točimo gorivo, montiramo kamere na motore te krećemo u pohod na jednu od usuđujem se reći, najljepših cesta svijeta. Cesta je fenomenalna, puna zavoja, novi asfalt, nema puno prometa automobila, ali zato motocikala ima svih vrsta, od Choppera do R-ova iz cijele Europe. Uz cestu se proteže prelijepi krajolik, jednostavno nešto što se ne može opisati nego treba doživjeti. Želim napomenuti da cesta preko zime pa skoro do ljeta bude zatvorena, a za promet te godine je otvorena 15.06. Na nekim dijelovima uz cestu još uvijek je bilo snijega, što daje dodatni doživljaj. Na jednom dijelu smo naišli na krave, a na drugom na ovce na cesti, tako da onaj koji se odluči na ovu cestu neka pripazi na to.

Puni dojmova, pomalo i tužni što smo već prošli Transalpinu, stižemo u Sibiu u smještaj koji smo bukirali to jutro (apartman solidno uređen, za četiri osobe, 10 min hoda od centra grada, 10 eura po osobi). Nakon što smo se smjestili u apartman, odlazimo u obilazak grada koji je jako lijep i uredan, gdje se te večeri održavao nekakav filmski festival te je grad bio pun ljudi. Kada smo obišli grad, večerali, vraćamo se u apartman i idemo brzo spavati jer je sutra novi dan, dan za Transvagarašan.

Petak, 23.06.2017. godine, treći dan. Za danas nam je planirano odredište Bran, Transilvanija, ali preko druge ceste zbog koje smo tu, Transfagarašan. Nakon neizostavne jutarnje kave, krećemo i nakon svega par desetaka kilometara stižemo na Transfagarašan. Transfagarašan se razlikuje od Transalpine po tome što je cesta nešto lošija, ali ne i manje zanimljiva. Mišljenja su različita kome je koja cesta bolja tako da to treba ostaviti svakome da proba i jednu i drugu pa da sam prosudi. Meni osobno za voziti je bolja Transfagarašan, zbog veće zahtjevnosti i oštrijih zavoja. O krajoliku mislim da vam ne moram posebno pisati, puno zelenila okruženo brdima, prelijepo za vidjeti. Kao i Transalpina, Transfagarašan je također zatvoren za promet preko zime i na njoj se kao i na Transalpini uz cestu nalazilo snijega. Za razliku od Transalpine, ovdje je bilo više osobnih automobila, a motocikala kao i na Transalpini. Samo po prometu motocikala po te dvije ceste se može zaključiti koliko su popularne.

Nakon ručka u restoranu na kraju Transfagarašana krećemo dalje prema Branu. Na putu nailazimo na jedan dio ceste koji nije asfaltiran, makadam, a prethodno nigdje obavijesti o istom, te je bilo malo čupavo, naglog kočenja, no na sreću bez posljedica, i tako par kilometara. Stižemo u Transilvaniju i tamo nas dočekuje kiša, ali i po kiši Transilvanija je prelijepa. Oblačimo kišna odijela i krećemo dalje prema odredištu. Pokisli stižemo u Bran u smještaj koji smo to jutro bukirali (također smještaj plaćen 10 eura po osobi). Iscrpljeni od puta odlučujemo da nećemo ići nigdje nego ćemo se opustiti na terasi smještaja uz belu.

Subota, 24.06.2017. godine, četvrti dan. Jutro u Transilvaniji dočekalo nas je tmurno i oblačno, što nas nije omelo u planu da obiđeno svjetski poznat dvorac grofa Drakule. Dvorac koji je obavijen misterijom vrvio je turistima. Sam dvorac nalazi se na brdu okružen prekrasnom prirodom. Unutrašnjost dvorca je opremljena vrijednim izvornim namještajem i osobnim stvarima kojima se navodno koristio grof Drakula. Svakome tko se nađe u blizini, preporučam da svakako posjeti dvorac koji će ga zasigurno očarati svojom ljepotom. Obilazak dvorca naplaćuje se 35 Lei (oko 7 eura).

Po povratku iz obilaska Brana i dvorca u sobu, pakiramo se i krećemo prema Temišvaru. Veliki dio puta do Temišvara smo išli autoputom koji se ne naplaćuje. U Temišvar stižemo u večernjim satima te pronalazimo hotel koji smo ranije bukirali (i taj smještaj smo kao i do sada platili 10 eura po osobi). Naspram dosadašnjih smještaja, ovaj hotel je bio u puno lošijem stanju, ali nama je bilo bitno da se samo imamo gdje osvježiti i prespavati. Ovo drugo je bilo malo teže jer se pokraj hotela održavao koncert elektroničke glazbe do ranih jutarnjih sati za koji nismo znali dok se nismo vratili iz obilaska grada. Hotel je bio dosta udaljen od centra grada, a i da naše „konje“ malo odmorimo, odlučili smo se naručiti Taxi koji je bio jako jeftin. U samom centru Temišvara nalazi se predivni trg okružen starim građevinama u kojima su kafići i restorani. Terase su bile pune ljudi, a neke smo i sami posjetili gdje smo večerali i uživali u okusu domaćeg piva.

Nedjelja, 25.06.2017. godine, peti dan, dan rezerviran za povratak kući. Nažalost došao je i taj dan, našem predivnom putovanju došao je kraj. Pomalo ne ispavani, uputili smo se u naše Vinkovce, preko R. Srbije, uz kratki odmor u Novom Sadu. U Vinkovce dolazimo u poslijepodnevnim satima u kafić odakle je ova avantura i krenula.

Nakon proputovanih pet dana, prijeđenih oko 1800 km, mogu reći samo da mi je to bilo jedno veliko iskustvo u životu, moje prvo daleko putovanje na motociklu, ali ne i zadnje. Dojmovi su se slijegali još dugo vremena nakon putovanja, a o samom putovanju i nakon skoro godinu dana znamo pričati sa velikim uzbuđenjem i ogromnim osmjehom zadovoljstva na licu. O samoj Rumunjskoj imam samo riječi hvale, što se tiče ljudi, kulture vozača, cijena smještaja, hrane, goriva (gorivo je jeftinije nego u RH, mislim da je bila cijena oko 1 euro za 1 litru benzina). Sami cilj putovanja su nam bile dvije ceste, među ljepšim cestama na svijetu, Transalpina i Transvagarašan, koje su ispunile i više od naših očekivanja. Naposljetku bih svakome ljubitelju ovakvih putovanja preporučio da obiđu te dvije ceste, ali i ostala mjesta koja smo usput posjetili, jer sigurno neće požaliti.

Posetite facebook stranicu moto kluba klikom na logo

U Vinkovcima, 05.06.2018. godine

Mario Hunjet

Zahvaljujemo se Gosp. Mariu i Moto klubu Vinkovci na tekstu i slikama koje su nam dostavili i podelili ovo divno iskustvo!

Tim Dva točka

PODELITE VAŠE PUTOPISE SA NAMA !

pošaljite nam tekst i slike na admin@dvatocka.com