Moto klub NEMESIS osnovan je godine gospodnje 2009. sa ciljem organizirane borbe protiv alkohola, droge i rock’n rolla … da baš! OK, ajmo sad ozbiljno.

tko: MK NEMESIS
gdje: HRVATSKA
kad: 2009
svi posjeduju i voze motore: DA

Neki nas znaju neki ne, ne treba sad previše filozofirati oko toga. Vozimo, volimo sve što vole mladi i dobro se zabavljamo. Priča je više-manje standardna uz neka manja odstupanja – isključivo žensko članstvo. Godinama zajedno vozimo, ideja o klubu nije nastala preko noći, isto tako nije se krenulo u realizaciju po principu pošto-poto. Prve dvije godine mala prišivnica na prsluku bila je jedina naznaka organiziranog djelovanja. Dvije godine je za neke dug period, ali nama je prošlo u tren oka, klub je zaživio i leđne oznake bile su prirodni slijed događaja. Grb je nacrtao naš dobar prijatelj Bunc iz tattoo studija Gandalf. Značenje imena NEMESIS je opsežno, bazično predstavlja starogrčku božicu osvete / božanske pravde, (za detaljna tumačenja predlažemo Google), dok u današnje doba ima značenje „neprijatelja kojeg se ne može pobijediti“ i/ili „nešto toliko suprotno da je isto“ (za nadahnute filozofske rasprave molimo obratiti se prvoj članici koju sretnete na susretu u terminu između 23 – 02 h na šanku obilato oboružani alkoholnim pripravcima iz lokalne ponude).

Ah da, ženski motoristički klub … nije totalni taboo, ali ipak spada u kategoriju egzotike. Percepcija ženskih moto klubova seže od epiteta „militantnih opatica“ pa sve do „povampirenih raspuštenica“… iskreno, istina je negdje na pola puta. Činjenica da žensko biće vozi motor ne govori apsolutno ništa o njezinom karakteru, osim da voli motore (a to baš i nije neka karakterna osobina). Prihvaćenost od strane moto zajednice je po našim iskustvima odlična izuzev par zalutalih kromanjonaca koji i dalje tvrde da je lanac iz kuhinje predugačak. Sociološko i kulturološko naslijeđe motorističkih organizacija bez izričitih sportskih aspiracija (povijest moto klubova kakve danas poznajemo) vuče korijene iz amerike s kraja ’40., po nekima i ranije. U to doba uloga žena u društvu je bila bitno drugačija nego danas … isto tako uloga žena u motorističkim klubovima. Što da vam kažemo, ’40. su daleko iza nas, pomirite se sa time. Također pretjerano pridavanje pažnje činjenici da netko može imati vaginu i upravljati motociklom je isto tako vrlo naporno (… zamisli dostignuća, uh), fore tipa „hebo te, ženska vozi…“ predstavljaju uguravanje u kalupe intelektualne sposobnosti kroz prizmu spola, a za koje svi znamo da spadaju u kategoriju mitova pisanih od strane iskompleksiranih slabića. Podjela na muške i ženske stvari u životu je još uvijek sveprisutna pojava ponajviše kroz naš tradicionalan odgoj koji ženama nameće kuhaču umjesto upravljača. Sve to su stvari s kojima se susrećemo iz dana u dan kao ponosne vlasnice motocikala. Ne trudimo se biti „muško“, volimo svoju ženstvenost, motore vozimo radi sebe a ne kako bi se dokazale drugima, niti se natječemo s bilo kim, najmanje s muškim dijelom populacije. Jedina istinska razlika između ženskih i muških vozača je u tome što mi ne moramo napraviti 200 km prije nego što skupimo hrabrost javno priznati da smo se izgubile.

Plan djelovanja nam je poprilično diktiran od strane kretanja cijene barela na svjetskom tržištu. Moto susreti i dalje će ostati naša strast.

Uživajte, vozite se i vidimo se negdje na cesti.

Ostavi komentar