Čovjekoljubac, malo pravdaš – boli me nepravda prema slabijima, nemoćnima i obespravljenima… radim u jednoj stranoj farmaceutskoj kompaniji, majka sam kćeri od 15. Uzevši u obzir sve životne okolnosti, smatram se uspješnom u tome što radim. Vezano za slobodno vrijeme svašta sam probala i veselilo me od rolanja, badmintona, plivanja i nekih drugih vještina, no samo je jedna konstanta – oduvijek sam voljela motore.

Kad vas kao klinku mama vozi na more u smrdljivom autobusu, pa vidite ekipu na motorima i onda si obećate – tako ću i ja jednog dana. 💪🏻 Da, definitivno je prednost. Osim što od točke A do točke B možete doći u kraće vrijeme, tu je poseban gušt sama vožnje ili “kroćenja zvijeri”, puno intenzivniji doživljaj prirode u mnogo više detalja (mirisi, boje…).

No u zadnje vrijeme je pretežno ekipa, istomišljenici s istim porivom. Naime kako sam pomalo upoznavala i žene vozačice tako smo se sve više okupljale u chat grupi u kojoj su cure dijelile znanja, vještine, savjete ali i svakodnevne probleme i šale. To nas je dovelo do ideje da osnujemo i svoju žensku FB moto grupu kako bismo sačuvale informacije, fotografije s događanja, vožnji, ali i budućih događanjanja i okupljanja. MWC (Motocycle Women Croatia) broji nešto manje od 300 žena motociklistica, što iz hrvatske tako i iz susjednih zemalja Srbije, Slovenije, Bosne, čak i Makedonije. Neka me isprićaju, ako nekoga nisam spomenula 😊, a posebno smo ponosne i na neke naše male akcije (lokalne) sudjelovanjem u potporama udrugama koje se bave zaštitom žena i djece, te se nadam da ćemo nastaviti u tom smjeru, a možda se nekad po uzoru na djevojke iz Srbije i Slovenije i okupiti.

Iako sam gledala i probavala Yamahu fazera, nešto kratko i vozila, kad sam probala Kawasaki ER-6F, osjećala sam se ugodnije za gradsku vožnju i početnika, jer je niži i kraći. Poslušala sam preporuku frenda.

A najjača anegdota iz života je moje početničko “bočno parkiranje” pre koju godinu, jasno pred min. 100 bajkera nakon blagoslova motora, uslijed pokušaja parkiranja, poprilično zakrivljenog u desno, koristeći “naglo” ručnu kočnicu – zakačim rinzol iiii opaaa pada, pada… bila je to borba plavuše i stroja, ali naravno aaahaha dakle blam, toliki da mi je najbolja frendica rekla “Aj nemojmo skidat kacige, idemo ipak odavde” aaaaa, neeeee – kroz svu ekipu, pa do šanka.💪🏻

Uf, odlučila sam se ponovno voziti na dva kotača, tek kad mi je mala dovoljno osamostalila, poslje mi je bilo krivo da nisam imala hrabrosti i ranije – no u mom okolišu nitko nije vozio motor osim jednog prijatelja Žaca u cijeg sam Bandita blejala ispred njihovog dućana svaki dan. Kako sam se zbližila s njim i ženom Slađanom, krenulo je i moje propitivanje, koliko to čudo košta, koliko ima kila… je li mogu nogama do poda, prije vozila samo Thomosa i skutere, pa gdje se to servisira… jasno da sam kupila motor i da me Žac sa svojim klubom otpeljal nakon 8 dana posjedovanja motora na cjelodnevnu vožnju i 2 moto partija – Dakle svijet je bio moj! Adrenalin, euforija… Baš sam si bila ponosna. 😜

Obzirom da sam društvena, baš mi paše ići s dobrom ekipom, ali nekad odem i samo zbog vožnje. No, od svega je prvi izbor vožnja na više dana, nova mjesta, otkrića, novi mali poduhvati koliko vrijeme dozvoli.

Ono što su meni preporučili, a što nisam šula u auto školi je: pazi na bijele crte kližu se, ne staj na sred trake na semaforu – puno je ulja, pazi se mokrog lišća, blata i pijeska na cesti, anesene zemlje i sl. Čisti i posmazuj lanac, pripremaj motor za duža putovanja, imaj “malo” alata, prvu pomoć i vozi se iza iskusnijeg i dobrog vozača… i tako redom, a definitivno ne motaj oštro uz naglu ručnu.

Nezgodnih situacija često ima, no posebno me ljute i nerviraju ljudi koji me ugrožavaju – tada znam biti glasna. 😷 Posebna kategorija – idijoti koji vam se lijepe za zadnji kraj ili vas ganjaju po cestama/ slalomaši i oni koji vam namjerno prijeve prolaz.

Diskusije koje se često vode u moto i nemoto društvima je vožnja. Naime ima dosta predrasuda o ženama u našem skučenom društvu po pitanju vožnje motora, ali i automobila, i moj odgovor kao i uvijek je veci broj muskaraca posjeduje i vozi motor i auto… a manji broj žena posjeduje i vozi iste. E, pa moje je mišljenje da isti udio u oba postotka vozača dobro ili loše voze motor. Jedina razlika koju vidim je da smo mi mozda manje sklone dokazivanju. Isto tako ima ljudi koji su više ili manje talentirani, no i ljudi koji su dovoljno uporni pa uspiju, a ta formula vrijedi za sve sportove i hobije, pa tako i motor.

Iz “ne” moto svijeta najčešći je komentar “jao, pa kako to žena i motor, šta se ne bojiš, pa kako to možeš?!” Ja kao i mnoge moje prijateljice koje voze motor, ne smatram to posebnom vještinom, kako naučiš voziti auto, bicikl, role, uz malo spretnosti, želje i vježbe sve se može, tako da iz moje perspektive – ja se divim ženama pilotima, na primjer.

Sve se može, kad se hoće!

Autor: Renata Cerovski, Hrvatska

Ostavi komentar

Ostavi komentar